1. Ivan Starek - utrka u brzom hodanju na 5 km
U organizaciji AK Veterana održana je prva međunarodna utrka u brzom hodanju na 5000m.
Imali smo čast hodati sa svjetskim i evropskim prvakom Fabiom Ruzzierom.
Nastupilo je 15 hodača, što je najveći broj sudionika jedne brzohodačke utrke u Hrvatskoj u zadnjih 5 godina.
Hodači koji su obilježili trku...  Veršec Vladimir-ukupno-drugi, Vlasta Jurlin-prva žena, Vladimir Koščević-najstarij, Martin Sraga-najmlađi, Želimir Haubrih-3. i najbolje plasiran-Hrv-hodač, Fabio Ruzzier-ukupni pobjednik veća slika |
||
    Za sada samo par slika do kojih sam uspio doći: 1.i 2. Fabio, 3. najstariji-dr.Koščević 4. Ivana i Mladen obiteljska bitka... na kraju kolone... |
||
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Želimir- o utrci: U čast Ivanu Stareku, za kojeg sam tek nedavno od Vladimira Koščevića doznao da je bio i hodač, potvrdio mi je to i Milan Orešković, u Ljubljani je 1962. odhodao 50km za 6:36, uz polumaraton napravili smo i utrku na 5km u brzom hodanju. Na startu šareno društvo, dva najbolja slovenska hodača, s prvim sam već cijelom svijetu dosadan, pa neću o njemu, drugi je Vladimir Veršec, hodač mojih godina, no daleko boljih rezultata (vidi rezultate iz Domžala 2006), pa naša družina na čelu s Konosićem. Bila je tu nezaobilazna, iako nešto bolesna, Vlasta Jurlin, bez Kreše to ne bi prošlo, Boris, Koščević, Ferenčak, Kovačević nam se priključio da protegne noge nakon polumaratona, Tena je isto protegnula noge, iako bi joj radi netreniranja zapravo trebalo protegnuti uši, obitelj Sraga bi trebala dobiti neku nagradu za natjecanje u svemu što se da vezati uz atletiku, pa jasno da nismo mogli i bez njih. Kako je Martin još ponešto mlađahan, smilovali smo se i skratili stazu za juniora na 3km. E, da! A gdje je bila baka Sraga? Na žalost, nisu se pojavili Saša Radotić i Jasmin Jovanović, a Nedjeljko Jozić je bio tamo, ali je trčao polumaraton, pa ništa od njega u hodanju. Utrku je povukao Fabio, ne zna on to sporo kao što to mi ostali znamo! Prvih stotinjak metara je uz Veršeca i moju malenkost bio i Boris, no onda je pomalo zaostao, on će tek na proljeće držati tih oko 5min/km. Cijelu utrku smo se Vlado i ja držali poput sijamskih blizanaca, iako sam se ja ponadao negdje oko sredine drugog kilometra da će on puknuti, ništa od toga, a onda sam se pobojao da će naš lukavac Željko opet sve nas prešišati u finišu, iako se na početku pritajio uz Borisa. Sve je na moj užas tako i djelovalo, Mladen mi je redovito dojavljivao koliki je Željkov zaostatak u metrima, kad je sa sto metara palo na osamdeset postao sam zabrinut, pa na pedeset, bio sam uvjeren da će Fabiev pehar za najboljeg hrvatskog hodača na utrci završiti tamo gdje bi to čovjek i očekivao, kad tamo, zadnjih 200m smo se nešto Vlado i ja naganjali, a Željko stigao samo na dvadesetak metara, bliže nije išlo. Zadnjih stotinjak metara, glavni sudac Orešković je čupao kosu gledajući pokušaje Vlade i mene da pomaknemo granice dozvoljenog brzog hodanja. Kako na kraju nije došlo do promjene poretka, nije bilo potrebe za nekim drastičnim sudačkim uplitanjima. Na sreću. Zanimljivo je da je taj moj plasman ispred Željka bio toliko i meni samom neshvatljiv, da sam već po navici spikeru za čitanje rezultata napisao da je pobjednik među Hrvatima bio Željko Konosić... Dobili smo još i poziv da dođemo u Koper, 16.12. na utrku na 3km, a kad mi odhodamo svoja 3 km, Fabio će nastaviti u pokušaju obaranja svjetskog veteranskog rekorda na 1 sat. Vlastitog. |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||